Advertisement Section

Peti dugometražni dokumentarni film „Limunovo drvo” proslavljenog multimedijanog umetnika Branka Radakovića, nakon velikog broja samostalnih projekcija, učešća na festivalima, osvojene tri nagrade, biće prikazan i, po prvi put, u Makedoniji.

Projekcija će biti održana u ponedeljak 14. novembra, sa početkom u 20 časova, na ovogodišnjem festivalu evropskog filma „Cinedays”, gde je uvršten u program – „muzički dokumentarni filmowi” i biće prikazan u „Džebno” kinu.

„Limunovo drvo” je film koji je svakako prevazišao okvire klasičnog standarda dokumentarizma, jer je postao opšte prihvaćeni hit u celoj regiji.

Velike pohvale je pokupio i od publike i od kritičara, a kvalitet potvrđuje i konstantnim učešćima na najvažnijim manifestacijama.

Povodom toga, na našem sajtu „Filmske radosti” prenosimo u celosti najnoviju recenziju filma „Limunovo drvo” koju je nedavno napisao llija Đurđanović.

Novi film dugogodišnjeg filmskog stvaraoca, Branka Radakovića, jednostavno proleti, sjajan je i jednostavno predivan. To je dokument jednog sjajnog vremena, koje je ostavilo traga na sve naše živote, koji nismo žrtve šunda i kiča.

Bili smo rokeri, uostalom i naši roditelji su bili takvi, to su slušali, i bili hrabri da nas donesu na svet. Ta hrabrost jednog rokera se prenela na naš život, naše slušalaćke sklonosti i naš svakodnevni život. Još je Konfučije tvrdio da muzika, utiče na unutrašnji život pojedinca. Neka donosi bol, neka sreću, neka novi život, i svaka pesma ima svoju tradiciju. Nije stvar u radioplay-u, već, kako da vam kažem, u srcu. Uostalom jedan od aktera ovog muzičkog dokumentarca govori o tome da smo svi mi sačinjeni od nekih navika, ugrađenih u nas. Naravno, svaki čovek kako stari, dobija sve veću podršku, ili manju, zavisno od truda.

Bend Limunovo drvo je formirao Milan Mladenović, koji je kasnije i osnovao Katarinu II, a posle toga i EKV. Oni su bili dovoljno dobri, i ultra-melodičnim pesmama su opisali neko vreme u kome smo svi mi živeli. Naprimer stih „I čitamo vesti koje su upravo Stigler” se obraća direktno slušaocu, koji nije prost primalac zvuka, već i potencijalni stvaralac. Jednostavno, kao i Bane Radaković, mogli smo da pretpostavimo da je neko autor, a neko, ne pasivni, već aktivni primalac informacija sadržanih u zvuku i tekstu, koji, spojeni u jedno, čine jednu autorsku kompoziciju.

Mogu o ovom filmu reći da je odličan, pun istine, i, moram, jednostavno moram da kažem, možda, kada bi više gledali dokumentarce, bili bi i pametniji. Ne bilo kakve. Recimo na TV-u imate sve i svašta, recimo biopicove, filmove iz kojih su izbačeni detalji iz života autora i likova opisanih u delima velikih stvaralaca poput Dostojevskog, Solžnjecina, Dragoslava Mihailovića itd. Nekada je RTS proizvodio ogromnu masu programa, a danas imamo mnogo toga stranog unetog u naš duh. Treba više raditi na našem duhu, koji je izvanredno opisan u ovom i dokumentarcima poput ovog. Jednostavno, treba više raditi, a manje pričati, jer od priče nema ničega. Ali, ovo nije prazna, već priča propuštena kroz određen filter. Autorstvo je takvo. Jednostavno od materijala morate da napravite jednu vrstu filma koji utiče, kako na slušaoca tako i gledaoca. Takođe, moram da informišem javnost da je i ovo posao, koji iziskuje novac, tako da, podržite stvaraoca, i dajte mu šansu, jer jednostavno kada prestane sve, gorepomenuti život, ostaje umetnost. Nestaje novac, jer kako je jedan mudar čovek jednom rekao „Novac se ne može jesti.”

Fotografija: Milan B. Popović
14/11/2016

Dnevnik mašinovođe
  • Save
Previous post Dnevnik masinovođe (Miloš Radović, 2016)
Jesen samuraja
  • Save
Next post Samuraj koji je postao gladijator
Share via
Copy link
Powered by Social Snap