Advertisement Section

Dugo očekivana saga o ljubavi, mladosti i ispunjenju sna je nastavljena i nije izneverila očekivanja. Ekipa Filmskih radosti je danas na konferenciji za novinare bila u odabranoj publici koja je pretpremijerno videla drugi deo sage o putovanju u Montevideo. Zvanična premijera filma je zakazana za 15. januar u Sava Centru a potom film kreće na veliku turneju po zemlji.

Film „Montevideo, vidimo se!“ govori o učešću domaće fudbalske reprezentacije na prvom zvaničnom svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. godine. Inspirisana istinitim događajima, ovo je filmska priča o istorijskom uspehu domaćeg sporta i nastavak prvog filma koji je opisivao dešavanja koja su prethodila samom Svetskom prvenstvu.

Dakle, film počinje naracijom koja nas kratkim uvodom podseća na putovanje koje je izmenilo živote naših junaka. Od Čubure preko cele Evrope i velikog okeana do Južne Amerike u samu kolevku fudbalske igre. Ekipa je okupljena, spremna, pomalo umorna i duboko uverena da mogu postići velike rezultate. Međutim, tu odmah kreću nevolje sa smeštajem, upoznavanje sa novim običajima (novim svetom) i neizostavni ljubavni zapleti. Onda sledi žreb koji donosi glavobolju – kraljevi sambe, Brazilci, će morati već u prvom susretu da odmere snage sa malenom Jugoslavijom. Mošu muče egzistencijalna (čitaj filozofska) pitanja, Tirke uleće u novu aferu a dobar deo ekipe biva zaveden malverzacijama američkog trgovca fudbalerima (Armand Asante)… Razočaranja u svetski fudbal, jurnjava za slavom i večno prijateljstvo i uspomene za ceo život. To se već na početku filma najavljuje.

Već narasle ambicije koje nose iz svoje zemlje, naši voljeni junaci produbljuju u novoj životnoj etapi koja ih čini zrelijim i pokazuje koliko vrede. Predvođeni entuzijazmom, vizijom i idejom zajedništva Moša, Milutinac, Jakša, Tirke, Balerina, Vampir, trener Boža Dunster i ostali igrači iz tima, zahvaljujući svom talentu, mladošču i istrajnošću ulaze na velika vrata sportske scene i postaju muškarci, zreli ljudi koji shvataju šta je život i šta znači snositi odgovornost i pretrpeti nepravdu.

Mali Stanoje (Predrag Vasić) sa svojim domaćinom i prijateljem Pakom (Branko Đurić) apsolutno je odneo sve simpatije među kolegama novinarima. Njihov šarmantan odnos je najbolje pokazao kako je lepo moglo da se spoji novo i staro, mladost i iskustvo. Oni su definitivno najdraži par u ovom delu. Na žalost, takav putokaz je kod ostalih likova ili segmenata radnje izostao. Rešenja za pojedin dramske zaplete i odnose su bila bleda ili su negde čak potpuno izostala. Nedostaci se tiču pre svega dramaturških momenata koji su razvijali priču na par frontova bez puno smelosti za širinu kao u prvom delu. Iako film traje 141. minut, sve izgleda kao da mu fail još jedno pola sata da bi se propusti, neodrečenosti ili preskočeno nadoknadilo ili barem bolje rasporedilo. Teret više nego uspešnog prvog dela je možda u tom smislu bio pretežak ali ocena je i dalje visoka. Ovo je film koji zaslužuje još veću publiku nego prvi i koji će to verovatno i postići.

Apsolutno maestralna Luz Kasal (radila muziku i za Almodovara) uz Manjifika je bio spoj koji je doneo očaravajuće melodije koje funkcionišu na vrhunskom nivou i u kojma ćete se emotivno rasplinuti prateći omiljene junake kako jure za životnim snom i uspehom. Zanimljivo je da se i sam reditelj pojavljuje u filmu u jednoj maloj ali važnoj sceni ali to ćete sami otkriti. Nećemo sve da vam ispričamo. Uživaćete sve do kraja filma kada ćete videti kako je osvojeno treće mesto, što je posebno divan detalj – vraća veru u igru i kolektiv, vraća posrnuće profesionalnog sporta na neke zaboravljene humane nivoe koji su danas retko gde na ceni…

„Montevideo, vidimo se” će imati verovatno i sjajnu seriju koja će biti emitovana krajem godine na nacionalnom tv servisu. To će biti prilika da se vidi koliko je toga urađeno jer je sigurno ostalo preobilje materijala. Producent projekta je Dejan Petrović, direktor fotografije Goran Volarević, scenografi Goran Joksimović i Nemanja Petrović, montažeri Petar Marković, Svetolik Zajc i Dejan Urošević, kostimograf Dragica Laušević.

Autor: Zdravko Ljubić

Naked
  • Save
Previous post Naked (Mike Leigh, 1993)
Pozicija deteta
  • Save
Next post Pozitia copilului (Calin Peter Netzer, 2013)
Share via
Copy link
Powered by Social Snap