
Most (Hajrudin Krvavac, 1969)
rezija..........Hajrudin Krvavac
scenario..........Predrag Golubovic
..........Djordje Lebovic
muzika..........Bojan Adamic
fotografija..........Ognjen Milicevic
uloge:
Bata Zivojinovic..........Tigar
Slobodan Perovic..........Inzenjer
Boris Dvornik..........Zavatoni
Relja Basic..........Sova
Boro Begovic..........Tihi
Jovan Janicijevic..........Mane Svercer
Sibina Mijatovic..........Jelena
Igor Galo..........Bambino
U jeku ere "crnog talasa", koji je stekao svojim kvalitetom i internacionalno priznanje, odgovor je stekao pozivom na vracanje izvornim socijalistickim vrednostima-u obliku "belog talasa" ovdasnjeg filma. Najlaksi (i najcesci) nacin je bio predstaviti NOB kroz gomilu rezimskih filmova, bez prevelikog uplitanje burzoaske misli. Beli talas takodje ima svoje majstore, medu prvima Veljka Bulajica (inace omiljenog Titovog reditelja) i Hajrudina Sibu Krvavca. Niposto bez dobrih razloga...
Povlaceci 1944. godine svoje snage iz Grcke, Nemacka vojna komanda zeli da iskoristi priliku i unisti pokret otpora u Jugoslaviji. Da bi prosla kroz Bosnu i izasla na more, ova armija mora da predje preko izvesnog
Mosta. Zbog same vaznosti, cuva ga ceo puk. Prilazi sa reke su nacickani minskim poljima, a kroz bodljikavu zicu protice struja, dok s ena sve strane alarmi. Obzirom da i partizani zele da se obracunaju sa Nemcima u ovom kraju, neophodno im je da taj most bude srusen i pristup grckoj armiji onemogucen. Poveravaju ovaj zadatak Tigru, majoru diverzantskih jedinica, koji oko sebe okuplja ekipu sa samoubilacki zadatak. No, prvi korak je-naci graditelja ovog zdanja, ne bi li samoubilacku misiju ipak uspesno obavili.
Hajrudin Krvavac vazi za jednog od majstora (ako ne i najveceg) akcionog filma jugoslovenske kinematografije. On radom na ovom filmu pokazuje sve svoje kvalitete: izbor fotografija, muzike i produkcija su uklopljeni u jednu skladnu celinu, prijatnu za oko i uverljivih boja i kadrova poput vrhunskih svetskih majstora onog vremena. Takodje, na raspolaganju ima neke od najudarnijih imena Yu kinematografije: Batu Zivojinovica, Slavka Perovica, Borisa Dvornika, koji svoj posao obavljaju na valjan nacin. Ipak, iako tehnicki film izgleda besprekorno, ono sto boli je uocljiv rad "belog talasa" na njemu.
U pitanju je rezimski film za udzbenike. Bez teskih misli (izuzev osnovne poruke sa kojom pocinje i zavrsava se film), bez razradjenih likova (stereotipnost ratnih filmova je generalno tesko osporiva, ali je ovde sablon matematicki precizan), bez iznenadjenja i (naravno) radjen po matrici, receptu svetskih majstora ovog zanra (poput, recimo, Roberta Aldricha i njegovih
12 Zigosanih).
Naravno, svakom filmskom sladokuscu ovo umnogome ubija dozivljaj, ali svejedno nalazim da je film posve gledljiv i donekle cak i zanimljiv. Ako ni zbog cega drugog, moze se uociti majstorstvo uvlacenja rezimu pod kozu, ciju preciznost retko vidjamo i u stvarnom zivotu, a kamoli u nekom umetnickom delu.