
Nikita Mikhalkov
Puno ime: Nikita Sergejevic Mihalkov Koncalovski
Ovaj sveprisutni ruski umetnik potice iz veoma stare i poznate artisticke familije: njegov otac, Sergej je napisao reci i za sovjetsku i za rusku himnu, dok mu je majka, Natalija, poznata ruska pesnikinja. Njegov rodjeni brat je Andrej Koncalovski, takodje cuveni ruski reditelj koji se cak okusao i u Americi. Inace, koreni mu sezu iz Yaroslavla, grada koji se nalazi oko 250 km severoistocno od Moskve, na Volgi (i poznat je po prelepim manastirima i crkvama), gde su mu preci bili guverneri.
Dakle, za Nikitu se znalo da ce postati umetnik, jos od rodjenja. Kada je njegov rodjeni brat izabrao da bude reditelj, on se isprva odlucio za glumu: kao decak je pohadjao skolu glume pri moskovskom art teatru, a potom upisuje sukinovu skolu glume pri Vahatongov teatru. Dok je jos studirao, sa 19 godina, debituje na filmu. U pitanju je legendarni, u Rusiji jedan od najpoznatijih svih vremena, "Setajuci kroz Moskvu" Georgija Danelije. Kasnije, shvativsi da ga rezija ipak privlaci, dok je jos student, upisuje VGIK, drzavni filmski univerzitet, gde uci u klasi Mihaila Roma, istog profesora koji je ucio i njegovog brata i Andreja Tarkovskog! Ipak, mladi Nikita je glumio u skoro 20 filmova pre nego se konacno odlucio da napravi svoj rediteljski debi: "Svoy sredi chuzhikh, chuzhoy sredi svoikh", 1974. Pored rezije, Mihalkov je i pisao scenario i glumio u filmu. Na zalost, ovaj odlicni film je docekan "na noz" od strane kritike.
To svejedno nije obeshrabrilo ovog mladog autora. Vec 1976. snima film "Raba lyubvi", koji stice medjunarodni uspeh i tako mu otvara vrata velike pozornice. To potvrdjuje nagrada za njegov sledeci film, tek prva u nizu. "Neokonchennaya pyesa dlya mekhanicheskogo pianino", adaptacija Cehovljeve drame "Platonov" dobija prvu nagradu na filmskom festivalu u San Sebastijanu. Dobivsi priznanje za svoj rad, Nikita se ponovo okrece svojoj prvoj ljubavi-glumi. U filmu njegovog brata "Sibiriada" glumi jednu od glavnih uloga (inace, film je dobio "Gran pri" u Kanu i bio ulaznica Andreju Koncalovskom za Holivud), zatim slede filmovi Eldara Rajazanova "Stanica za dvoje" i "Okrutna romansa" koji jako dobro prolaze kod publike.
Ipak, pravi medjunarodni uspeh i priznanje dobija filmovima s kraja 80ih i tokom 90ih. Prvi od njih je "Oci ciornie" iz 1987. Glavnu ulogu u ovom filmu glumi cuveni Marcelo Mastrojani, a po mnogima ovo je jedna od njegovih boljih u karijeri. Potvrda za to je i nominacija za"oskara" za glavnu ulogu i nagrada za najbolju musku ulogu na kanskom festivalu. Sledeci film vredan pomena je "Urga" iz 1992. koji je nominovan za oskara u kategoriji "Najbolji film na stranom jeziku" i koji je pored toga osvojio i Zlatnog lava u Veneciji. Kulminacija u tom smislu je svakako "Varljivo Sunce" iz 1994. koji je dobio oskara u istoj kategoriji u kojoj je Urga nominovana i "Gran pri" na kanskom festivalu, film koji se smatra jednim od najboljih koji je snimljen na prostoru Istocne Evrope ikada. Njegov sledeci film, "Sibirski berberin", je jedan od najskupljih ikada snimljenih u Rusiji (25 miliona $ kao budzet)...
Posle ovoga, Mihalkov uplovljava u politicke vode i ostavlja malo po strani bavljenje filmom. Posto je postao predsednik udruzenja filmskih stvaralaca u Rusiji, uprkos zestokoj opoziciji; ojacava festival u Moskvi, inace jedan od najstartijih u Evropi, na kojem je predsednik od 2000. i ustanovljava novu nagradu za visoka dostignuca u okviru domaceg ruskog filma, Zlatni orao. Posto se ostvario i kao politicar i organizator, konacno se 2005. vraca svojoj prvoj ljubavi-filmu. Glumi glavne uloge u filmovima "Drzavni savetnik", o cuvenom detektivu Fandorinu, recimo pandanu Serloku Holmsu i "Zmurke", saljivoj komediji o ruskoj mafiji. 2007. rezira "12", rimejk cuvenog "12 Angry Men" Sidnija Lameta. Film je nominovan za oskara, ali ga nije dobio zbog dobro poznatih politickih stavova ovog autora (veoma konzervativan politicar).
Sa nestrpljenjem se ocekuje njegov novi film: "Varljivo Sunce, 2.deo"...