ideja je da nam vodic, cenjeni slavoj zizek (psihoanaliticar i filozof) protumaci delove filmova i reziserska resenja odlazeci na lice mesta gde su se te scene snimale, tacnije vise rekonstruisuci kljucna filmova, a nekad i deo scenografije, i odatle salje neko svoje razumevanje tih, uglavnom, vrlo prepoznatljivih scena iz filmova koju si imali znacajno mesto za istoriju kinematografije, a, izgleda, jos znacajnije za njega samog.
[mala dobronamerna sala

] razumem njegovu opsednute izjave koje zrace energijom cak iako se radi o nekim ne tako vaznim stvari.
gestikulacije pokazuju da se covek vrlo udubljuje u ono sto prica i brzo mi bilo drago sto je tako, mada mi je bilo u pocetku malo neobicno. onda sam ponovio sebi da je on, ipak, filozof i da su takve stvari, ocekivane - oni su uvek slicni i zavrse pomalo poremecenog tezista

ali nikako nisam uspeo da se do kraja naviknem na njegov grub engleski izgovor. kao da baca reci niz neku gromadnu stminu. mada je bivao sve simpaticniji kako je film isao dalje, i dalje, u dublje spekulacije.
kako je sve to on ispredavao? uglavnom preverzno. ako ne nista drugo (iskreno, meni je bilo vise od toga), zanimljivo je slusati kakvi jos pogledi na filmove postoje.
ono sto on nalazi u tim segmentima koje je nabacao bez posebnog reda, je cesto vrlo neocekivano:
-"cesto nalazimo tu nailazimo na psihoanaliticke reference koje se nalaze u mnogim vezama izmedju ljudi."
to je ona podloga koju trazi (ego, super ego, podsvest, nagoni), u vecini slucajeva, i uspesno nalazi. necu da kvarim, ali videcete primere gde je to vrlo ocito. sa druge strane, za neke stvari stvarno mislim da se mogu I drugacije protumaciti... pitam se: "da li je reziser, stvarno, u bilo kom momentu nesto slicno imao na umu?"
na primer, samo jedan odeljak ove slojevite studije je, na primer, psiholosku dimeziju glasa sa "isterivacem djavola" Ili fric langovim "doktorom mabuzeom" (secate se, glas je u tom filmu jedino sto znamo o tom zloglasnom doktoru do samog kraja). tu sapada I legendarna scena ridlija skota iz "alien-a" (totalno sam zaboravio kako su ovo preveli, ali cim budem nasao, dodacu) kada izlazi cudoviste iz stomaka.
-"lekcija koju trebamo nauciti, a koju filmovi pokusavaju izbeci, je da smo samo sebi strani, uljezi. nas ego, nas psihicki nagon, je ta strana (neprijateljska) sila koja izvrce i kontrolise nase telo", kaze slavni kriticar na sve to, ali ne i samo to...

na kraju, naravno, da pitanje relevantnosti nekih pitanja koja je otvorio zizek stoji, i mozemo se sporiti oko toga, ali to su toliko, uslovno receno, "slobodna tumacenja" da im se ne moze lako odreci, jer nemaju nedvosmislenu potporu u filmu, a nisu u toj meri slobodna da nemaju nikakve veze sa filmom, ili kadrom, o kome se radi.
i bas u tome je i draz filma, umetnosti, uopste. mozemo ga razumevati na proizvoljne nacine na svakog ce drugacije delovati.
P.S. I jedno veliko hvala zizeku, jer mi je prilicno zadovoljavajuce objasnio "lost highway"" I linchove nebuloze. cini mi se da sada bolje razumem film i sigurno cu ga jos jednom pogledati sa manje podozrenja. olaksao mi je pristup...