
Montevideo, bog te video (Dragan Bjelogrlic, 2010.)
http://montevideoproject.com/srpski/Scenario: Srđan Dragojević
Po motivima iz knjige Vladimira Stankovića „Montevideo, Bog te video“
Direktor forografije: Goran Volarević
Scenografija: arh. Nemanja Petrović
Kostim: Dragica Laušević
Muzika: Magnifico
Montaza: Marko Glušac
Uloge:
Milos Bikovic ... Aleksandar Tirnanic 'Tirke'
Petar Strugar ... Blagoje Marijanovic 'Mosa'
Milutin Karadzic ... Rajko
Nebojsa Ilic ... Bosko Simonovic 'Dunster'
Vojin Cetkovic ... Mihajlo Andrejevic
Viktor Savic ... Milutin Ivkovic 'Milutinac'
Tamara Dragicevic ... Eli
Predrag Vasic ... Mali Stanoje
Gordana Djurdjevic ... Rajna
Jelena Ilic ... Milena Pavlovic-Barili
Danina Jeftic ... Rosa
Film "Montevideo, Bog te video" govori o istorijskom uspehu nase reprezentacije na prvom Svetskom prvenstvu u fudbalu, u Montevideu 1930. godine. Prica o podvigu mladih srpskih fudbalera koji će u narednim godinama biti istinske zvezde, idoli narodnih masa. Blagoje – Mosa Marjanovic i Aleksandar Tirnanic – Tirke bili su vise od zvezda i jos mnogo godina kasnije markantne figure u našem fudbalu.
Prvi film ima svoj nastavak u vidu drugog filma, a istovremeno je snimana i TV serija. Oba filma i tv serija se rade u produkciji kuce "Intermedia Network".Scenario za film i TV seriju je inspirisan knjigom "Montevideo, Bog te video" naseg poznatog sportskog novinara Vladimira Stankovica.
Radnja prvog filma je smeštena u Beogradu, 1930. godine i ima nekoliko paralelnih tokova. U njemu se upoznajemo sa fudbalerima i njihovim sudbinama, njihovim ljubavima, prijateljstvima i brojnim iskusenjima. Ova istorijska melodrama nam pruza jedinstven i pomalo nostalgičan pogled na Beograd 1930. Ozivljava ona dobra, stara vremena podsećajuci nas na jednu podosta drugaciju eru o kojoj smo skoro sanjivo slusali od strane nasih starih, o eri kada su vrednosti i vrline bile nesto sasvim drugacije od onoga sto su danas.
I krene film u bioskopu "Takvud", sala dosta popunjena, novinari i prijatelji filma na novinarskoj projekciji, nekoliko dan pred beogradsku premijeru koja se odrzavala u centru "Sava" 20. decembra. Na carsiji tridesetih godina u Beogradu, vidimo mladog Tirketa kako pimpluje loptu, a klinci oko njega okupljeni uzivaju u bravurama mladog do tada nepoznatog fudbalera. Da bi majci udovoljio ide na neke razgovore za posao po nekim fabrikama, ali srce ga vuce da zaigra za, tada najveci jugoslovenski klub BSK. DUnster, valjda menadzer ili tako nesto, odlucuje, nakon vidjenog na carsiji, da ga odvede na probu u BSK. Scenografija je odlicno odradjena, naravno kada postoje drzavne pare, pa je moglo da se vodi o najsitnijim detaljima. Imam neki osecaj da je film premasio i ulozenih 7 miliona eura, koliko je kostala "Azdaha". Tirke se upoznaje sa Mosom, jos jednom legendom jugoslovenskog fudbala, nakon cega tandem Mosa i Tirke bivaju upisani u istoriju.
140 minuta samo prvog dela, zaista previse za tako malo radnje, koliko je debitant Bjelogrlic nama prikazao. Uradjen u stilu Sotre, plitko, narodski sa siroku masu, sa previse praznog hoda i ljubavnih intriga koje umeju itekako da uspore tempo i da udalje gledalaca od price i ekrana, platna. Vec posle polovine filma pozeleo sam da se zavrsi, ali kraj se nije nazirao. Pojavljivanje gole Barilijeve u filmu, je bio cist marketinski potez i prilika da Jelena Ilic, pokaze svoje zaisat lepe grudi. Njena uloga minorna, moglo je naravno i bez toga, ali mora nekako publika da se podigne, nakon tempa koji je izuzetno opao. Dok imamo nekoliko fora koje su priznajem smeshne, poprilicno dobre muzike i odlicno izreziranih i izmontiranih scena samog fudbala, prica je vise nego tanka. Da li je bilo potrebe da se sve scene prikazu? naravno da nije, film bi bio mnogo efikasniji. U umetnickoj vrednosti filma ne vredi pricati, jer ne postoji. Prikazana je jedna epoha, koja je bila donekle pozitivna, i ljudi je se rado secaju, dobro oni koji su zivi, i kojima su roditelji tada ziveli.
Pomalo mi je krivo sto su tolika sredstva iz drzavnog budzeta ulozena, a mnogo mladi autori ne mogu da skrpe pare ni za rasvetu i umesto njima da se omoguci snimanje mi imamo ovakve projekte. Da ne pricamo o drugom delu koji ce se snimati u Urugvaju, bas u Montevideu. Ne kazem da ne tebaju i ovakvi filmovi da se snimaju, da se ljudi odmore napornog socijalnog zivota, ali da se ovako bacaju pare je zaista grehota.