Advertisement Section

U poslednjih nekoliko godina animirani filmovi počeli su ozbiljnije da shvataju svoju ulogu u oblikovanju načina na koji deca gledaju na svet. Imešteni iz kalupa bajki i dobro ustanovljenih odnosa, nude alternativne poglede na dobro poznate situacije – princezice se osamostaljuju i postaju glavni likovi u svojim pričama, negativci su stavljeni pod reflektor koji ih ne osuđuje već, naprotiv, pokušava da ispriča priču iz njihovog ugla, a granica između „dobrih“ i „loših“ više se ne podrazumeva nego istražuje.

Ralpha na početku filma upoznajemo kao osuđenog negativca u svetu video igara. Hteo to ili ne, njegov posao je da predstavlja omrženog rasturača, a igrica se završava kada glavni lik u igrici, Fix – it Felix, porazi Ralpha i popravi štetu koju je ovaj učinio. Rešen da dokaže kako može da bude više od onoga što mu je igra odredila kao ulogu, odlazi iz svoje igrice u arkadni svet (praveći na svakom koraku haos) i završava u trkačkoj igrici, u svetu napravljenom od slatkiša. Tamo upoznaje Vanellope, koja je greška u sistemu (glitch, bag ili koji god da je socijalno prihvatljiv naziv) i ismevana kao nesposobna, i njih dvoje reše da pobede u trci i dokažu se kao sposobni.

Bez previše otkrivanja, ideja filma bi se mogla sažeti u rečenici „Ne dozvoli da budeš odbačen u sistemu samo zato što si drugačiji“. Naizgled, tema obrađivana nebrojeno mnogo puta. Ipak, dok filmovi ovu parolu često primenjuju na kreativne pojedince, Wreck – it Ralph se usmerio na marginalizovane grupe, na deskriminisane i na one s „greškom“ (kako se socijalno prihvatljivi naziv stalno menja i izmiče kao lozinka nekog tajnog društva, koristim najpribližniji prevod reči „glitch“). Ispod priče o nesuđenom heroju koji želi da se dokaže (s čime može da se identifikuje svaki ljubitelj superherojskih filmova) nailazimo na škakljivo pitanje – šta s onima koji su „opravdano“ izmešteni iz sistema, sa onima za koje sistem nije napravljen? Mada su animirani filmovi puni likova sa invaliditetima (sa kojima se i deca sa invaliditetima mogu poistovetiti), ovaj je jedan od retkih koji zapravo dotiče ograničenja na koja takve marginalizovane grupe nailaze. Razmisli – kako Anakin ili Luke Skywalker ili Hiccup (iz filma How to train your dragon) trpe zbog svog invaliditeta?

Film dostiže vrhunac scenom u kojoj Ralph odlučuje da uništi trkački auto Vanellope, da bi je sprečio da, zbog svog stanja, povredi sebe i one oko sebe. Znajući da ona to neće želeti da prihvati, on se ipak odlučuje da bude negativac za njeno dobro

… i, film tu prestaje sa škakljivim pitanjima i vraća se u svima dobro poznati kalup hepienda. Ne otkrivajući kraj, moram da primetim da film ide linijom manjeg otpora i dozvoljava sebi princip Deus –ex – machina na štetu priče. Šta da kaže dete osuđeno na invalidska kolica koje se pronašlo u takvoj priči, kada ga film izda i sakrije se iza idealističkog prikaza po kom se sve samo razreši na bolje? Kao da se razvojni tim uplašio prihvatanja situacije koja je stvarna za mnoge njihove gledaoce, i rešio da zašećeri rasplet i zamaže oči šarenom lažom kako je svaka pahuljica posebna i tu s razlogom. A šta s hiljadama koje nisu Neo pa da prodru u sistem, koje jesu marginalizovane i koje su isključene iz određenih svakodnevnih aktivnosti, i to – možda, samo možda – za opšte dobro?!

Film otvara dobra pitanja i, mada ne nudi neki ubedljiv odgovor na njih, zaslužuje hvalu za odabir teme. Što se vizuelnog aspekta tiče, odabir šarenog sveta arkadnih video igara je malo previše kitnjast za moj ukus. Današnje generacije ne odrastaju uz arkadne igre svojih roditelja pa će talas nostalgičnih uzdaha verovatno izostati, a cela atmosfera filma odaje utisak neozbiljnosti i plastičnosti (moram da priznam da sam dugo odlagao gledanje ovog filma upravo zato što me je njegov odabir stila i tematike odbijao). Ipak, dinamika kojom se radnja odvija kao i lagan ton celog filma uspeva da povrati balans u celokupnom utisku.

Ukratko – film vredan gledanja, ne zbog originalnosti priče ili lepe animacije, nego zbog poštovanja prema odabiru teme i zanimljivih pitanja koja otvara.

Autor: Ivan Čolić
28/04/2015

Predator
  • Save
Previous post Predator – relativistička studija
Teorija svega
  • Save
Next post Teorija svega (James Marsh, 2014)
Share via
Copy link
Powered by Social Snap