Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti
Autor: Zdravko Ljubić
18/03/2014

Kada se umire strasti i prebroje prodate ulaznice, danima se još priča o velikim filmovima i još većim promašajima. Ili bi tako trebalo da bude… Svako lice ima naličje i ne može svaka buba da bere med… Šta god da smo ovim hteli da kažemo! Verovatno da zvučimo što pompeznije i zanimljivije, da šarnim rečima zadržimo čitaoce. Tako rade reklame a sve više se tako prave i filmovi. Pa, bar da su ti filmovi zaista tako jeftini kao ove naše fore nego ljudi ulažu miliončine dolara, evra… Razbacuju se tuđim i svojim novcima i onda naprave čisto đubre. E, sada smo već zaista ušli u temu ovogodišnjeg „festivala svih festivala” kako mi je to jednom objanio jedan drugar. „Tu su ti najbolji filmovi sa najboljih festivala sveta”, reče mi on dok su meni bale curile niz obraze… I ako dobro znam kako to bude, svake godine padne na reklamu, nekako u duhu tradicije i inercije uvek uživam u toj svojoj slabosti i postanem jedan od najvećih pokretnih reklama FESTa. Ali šta se konkretno ove godine dešavalo?

Ove godine ćemo pamtiti mnogobrojne goste, aplauze, rasprodate projekcije, Sandru Perović kako se snima ispred Velike sale i pravi emisiju o FESTu koju ćemo videti za mesec dana u nekom šlog-terminu na 2RTS. Onda ćemo pamtiti „overhajpovanu” „Nimfomanku” koja NIJE u integralnoj verziji kao što se dugo trubilo samo da bi prodaja dobro prošla, no to sad više nikome nije ni važno. I, naravno, prateći program u Kinoteci koji je zapravo bio bolji od svega ostalog zajedno.

„Nimfa” je medijski jako dobro propraćena. Mutna voda, iako plitka, privukla je mnoge radoznalce ali i „trirovce”. Svakako je tome doprinela i zabrana gledanja filma za mladje od 18 godina. Naravno, seks i posteri sa crncima koju opkoljavaju krhku Šarlot Gejnsbur.

Kao i uvek (u stvari, ne baš kao ranije…) FEST nam je doveo goste, prepoznate i manje poznate veterane belosvetske kinematografije. Bilo je tu fantastičnih obećanja, slavlja, koktela, fotografisanja pa i otkazivanja gostovanja u poslednjim trenucima što je takođe jedna od neslavnih tradicija FESTa poslednjih godina.

Ali ako se potrudimo da oteramo svu ironiju onda moramo priznati veliki broj svetskih hitova koji su punili Veliku salu Sava centra. Od domaćih premijera, preko bioskopskih i festivalskih hitova do oskarovaca koji su uvek bili u centru pažnje penzionera našeg malog grada. Za nešto uobraženije, tu su bile besplatne projekcije na Fakuletu dramskih umenosti. Tamo je tek bila prava zabava – program od probranih dela bliskoistočnih kinematografija koji dobijaju sve veću pažnju na međunarodnoj sceni, bio je često zaslađivan veselim postavljanjem pitanja nakon projekcija. Gosti su želeli da utole glad mladih filmadžija, ali avaj! Hipsteraj sa FDUa (sve grđi i maligniji) postaje totalitarna pretnja svakom poštenom filmofilskom putniku-namerniku koji bi tamo hteo pošteno da pogleda film potpuno besplatno. Neko reče da su takvi cele godine, ne samo za vreme FESTa i da ih nije Tito tek onako bacio na Novi Beograd… Ali to su opskurni komentari! Jeftina ezoterija..

Kada smo kod poštenjačina, treba pomenuti i novinare. Što se njih tiče, oni su ove godine bili teško kažnjeni. Novinarske projekcije su bile najgore do sada čak po svedočenjima najstarijih čikica koji tamo kriju da pobegnu od svakodnevnih muka. Ukratko, farsa sa novinarskim projekcijama nije za prepričavanje… Mislim, žešća je sramota! Da li je dovoljno ako kažem da se filmovi nisu projektovali na platnu nego na zgužvanom čaršavu i da pri tom nisam ni ovolicno preterao? Ej, Mala sala Sava centra!! Brukično, što bi rekao Cane! A to nije sve… Zvuk, slika… Jao, mila majko! Ma, sramota me… Ne znam što mene gize sramoto i što baš ja crvenim od svih cenjenih zaposlenih na FESTu koji primaju lepu platicu i prave super fotkice, taguju se na Fejsu i tvituju po ceo dan pokušavajući da nam dočaraju nivo kula koji je nedostižan za nas obične smrtnike.

Ali zavist je smrni greh! A nije da im ne zavidim kada vidim kako se baškare u udobnim pozicijama i tapšu se po ramenu dok se nepatvorene njuške kao ja trude da nešto pošteno napišu i zarade neku kintu ili barem beslatnu kartu preko Filmskih radosti. Reče mi Radiša da ne preterujem, pa se nadam da nisam. Naglasio mi je da se držim filmskog programa stoga neću puno rešetati.

Potpuno iskrno Vam predlažem da pogledate „Veliku lepotu”, „12 godina ropstva”, „Grand Budapest hotel”, i „Plavo je najtoplija boja” u bioskopima… A da kompletan program Panorama svetskog filma „nabavite” preko neta ili od ortaka, nekog filmsko frika, pošto ovi filmovi sigurno neće doći u naše bioskope što je čist imperijalni fašizam. Tu je meni Hirokazu je opet pokazao pravu stvar…

FEST je bio i u Novom Sadu i Nišu i to je zaista odlično jer ima Srbije i filmskih ljubitelja i van malog Beograda…. Očekujem da se bioskopi pune i da će veliki filmovi prokrstariti našom zemljicom Srbijom. „Mamula” je dobro horor zezanje, „Top” je još jedna mučna priča o ratnim razaranjima.. Puste duše, pusti filmovi – domaći film tradicionalno mrtav na najvećem srpskom festivalu filma… Mogu još ali će me cenzurisati ili zatvoriti ovaj dobar sajt… Ostalo ćemo uživo kada se vidimo. A dobre filmske predloge je imao i Neša Bekvalac (koji se ”baj d vej” oženio – ostadoše mnoge gotičarke ucveljene, mlade…) na Šok koridoru gde je pravio svoj program Festa..

Dosta toga se može naučiti ako vam se duh i duša natopi dobrim filmskim slikama. Naravno, institucionalni sistemi su otišli dođavola pa se nadam da ćete barem organizovano skoknuti do prvog većeg mesta u bioskop da glasno komentarišete svet i život. Ili barem sami napravite neki svoj u dvorištu ili praznoj štali.

Iz prvog reda vas sve pozdravlja, Zdravko!

Čarli Čaplin
  • Save
Previous post 100 godina od prvog Čaplinovog filma ili zašto uopšte više taj Šarlo
Maksimilian Shel
  • Save
Next post Sećanje na Maksimilijana Šela
Share via
Copy link
Powered by Social Snap